SEĆANJE NA DESANKU MAKSIMOVIĆ: Ona nas je učila da budemo ljudi!
Pop kultura
Na današnji dan je rođena čuvena srpska pesnikinja i književnica Desanka Maksimović
Na današnji dan 1898. godine, rođena je književnica Desanka Maksimović, jedna od najpopularnijih srpskih pesnikinja.
Desanka je bila najstarije dete oca Mihaila, učitelja, i majke
Draginje. Odmah posle njenog rođenja, Mihailo Maksimović je dobio
premeštaj, te se porodica odselila u Brankovinu. U Brankovini je provela
detinjstvo, a u Valjevu je završila gimnaziju. Početkom avgusta 1933.
godine udala se za Sergeja Slastikova. Nije imala dece. Studirala je na odeljenju za svetsku književnost, opštu istoriju i
istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu. Nakon diplomiranja,
Desanka Maksimović je najpre radila u Obrenovačkoj gimnaziji, a zatim
kao suplent u Trećoj ženskoj gimnaziji u Beogradu. U Parizu je provela godinu dana na usavršavanju kao stipendista
francuske vlade. Nakon što je od 3. septembra 1925. godine radila oko
godinu dana u učiteljskoj školi u Dubrovniku, prešla je ponovo u Beograd
gde je radila u Prvoj ženskoj realnoj gimnaziji (a današnjoj Petoj
beogradskoj gimnaziji). Putovala je širom tadašnje Jugoslavije i imala veliki
broj prijatelja među piscima i pesnicima; u njih su spadali i Miloš
Crnjanski, Ivo Andrić, Gustav Krklec, Isidora Sekulić, Branko Ćopić i
mnogi drugi. U četvrtak, 11. februara 1993. godine, u svojoj 95. godini,
u Beogradu Desanka Maksimović je preminula. Sahranjena je u Brankovini
kod Valjeva. Bila je pesnik, pripovedač, romansijer, pisac za decu, a povremeno se
bavila i prevođenjem, mahom poezije, sa ruskog, slovenačkog, bugarskog i
francuskog jezika. Njena poezija, pripovetke, romani, knjige za decu
prevođeni su na mnoge jezike, a pojedine njene pesme nalaze se u
antologijama poezije raznih naroda. Njena pesma je uvek bila sigurna streha i zaklon svakome ko je
obeležen osećajnošću, uskraćen za nešto, ugrožen. Retko je koji pesnik u
nas kao Desanka Maksimović još za života stekao ime i ugled i zadobio
toliku naklonost, poštovanje i privrženost brojnih čialaca. Desanka
Maksimović nema drugu biografiju sem književnu, ni drugog poroda sem
pesama. Onaj ko je čitao njene pesme upoznao je ne samo njenu dušu i
njeno biće, već i dušu naroda iz kojeg je potekla.Mnoge njene pesme su
poziv ljudima da budu dobri, plemeniti, ponositi, postojani, da poštuju
ljude drugačijih načela i uverenja, boja i vera, pozivala ih da proslave
i tuđeg sveca, da uvažavaju neistomišljenike, da budu strogi prema
svojima kao što su i prema tuđim manama. Od svih vrednosti u životu ona
je posebno isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i
nekoristoljublje. Za razliku od mnogih liričara, naročito novijeg doba, koji su svaki
komplikovaniji pesnički problem rešavali i složenijim sredstvima, naša
pesnikinja je uvek išla za tim da najjednostavnijim i najprečim putem
dopre do takvog zamućenog i skrivenog jezgra kakvo je ljudska
bespomoćnost pred tajnom. Ma koliko bile raznolike i neujednačene sve Desankine pesme istovrsne
su, istim glasom ispevane.Melodija njene poezije je sestra govorne
melodije. Otkriva ćitavo obilje novih aliteracija i rima, koje i kada nisu
izmešane sa poznatim, u kontekstu nekako zazvuće poznato; skoro uvek su
nekako prirodno na svom mestu. Desankina poezija saopštava o ljubavi,
prenosi impulse mladosti. Ljubav je vodič u svet, učitelj duha.Bog o
kome i kome peva Desanka Maksimović, prisutan je svuda i nigde ga nema;
on je milosrdan i ravnodušan; prisan i neuhvatljiv; ispovednik i
stranac. On nije sabran u jednu žižu, već je rasut u hiljadu mogućnosti,
a pesnikinja nam saopštava da svaka od njih može biti, ili jeste prava.
Sve te suprotnosti se usklađuju u ljubavi. (Znanje.org/Vikipedija)
Нема коментара:
Постави коментар